Eksperiment, ogled, opit, pokus ili proba analitički je postupak za proučavanje uzročno-posledičnih odnosa. To je metod naučnog istraživanja u kojem se namerno i sistematski menja neka pojava, radi izazivanja, a onda posmatranja i merenja neke druge pojave (nezavisno-zavisna promenljiva), dok se ostali relevantni uslovi (promenljive) kontrolišu ili izoluju.
Postoji više vrsta ogleda, a najpoznatiji su laboratorijski i ogled u prirodnim uslovima. U oba slučaja eksperiment je tako organizovan postupak naučnog istraživanja da dobijeni rezultat nesumnjivo i nedvosmisleno potvrđuje ili odbacuje postavljenu hipotezu. U nauci se eksperiment smatra jednim od najobjektivnijih, najpouzdanijih i najegzaktnijih metoda, tako da saznanja zasnovana na njemu imaju visok epistemološki status.
Dete može da izvede osnovne eksperimente da bi razumelo kako stvari padaju na zemlju, dok timovima naučnika mogu biti potrebne godine sistematskog istraživanja da unaprede svoje razumevanje fenomena. Eksperimenti i druge vrste praktičnih aktivnosti veoma su važni za učenje učenika u učionici prirodnih nauka. Eksperimenti mogu povećati rezultate testova i pomoći učeniku da se više angažuje i zainteresuje za materijal koji uči, posebno kada se koristi tokom vremena.
Eksperimenti mogu da variraju od ličnih i neformalnih prirodnih poređenja (npr. degustacija niza čokolada da bi se pronašla omiljenu), do visoko kontrolisanih (npr. testovi koji zahtevaju složene aparate koje nadgledaju mnogi naučnici koji se nadaju da će otkriti informacije o subatomskim česticama). Upotreba eksperimenata značajno varira između prirodnih i društvenih nauka.