Litijum (grč. lithos — kamen), oznaka Li, najlakši je od svih poznatih metala. Ima redni broj 3 u periodnom sistemu elemenata, atomsku težinu 6,94, specifičnu težinu 0,534 (pri 20 °C). Predstavlja smešu dva izotopa 7Li(92,6%) i 6Li(7,4%). On je alkalni metal u drugoj periodi periodnom sistemu elemenata. Litijum je vrlo lak metal i ima najmanju gustinu među svim čvrstim elementima (u standardnim uslovima).
Zbog svoje velike reaktivnosti, u prirodi se ne nalazi u elementarnom stanju. Na sobnoj temperaturi, samo na potpuno suvom vazduhu je postojan duže vreme, ali vrlo sporo reaguje dajući litijum nitrid. U vlažnom vazduhu, na površini litijuma vrlo brzo se formira mat sivi sloj litijum hidroksida. Kao i svi alkalni metali, elementarni litijum reaguje odmah već pri dodiru sa vlagom na koži te tako može prouzrokovati teške opekotine i ozlede zbog nagrizanja. Mnoga jedinjenja litijuma, koja u vodenim rastvorima daju jone litijuma smatraju se opasnim za zdravlje, za razliku od analognih jedinjenja natrijuma i kalijuma.
Kao mikroelement, litijum u obliku svojih soli je često sastavni deo mineralnih voda. U ljudskom organizmu nalaze se vrlo male količine ovog elementa. Ne smatra se neophodnim za život i nema poznate biološke funkcije u organizmu. Međutim, neke soli litijuma pokazuju medicinsko delovanje i upotrebljavaju se u litijumskoj terapiji pri lečenju bipolarnih poremećaja, manija, depresija i drugih sličnih bolesti.