Lidar (Light Detection and Ranging) je tehnologija daljinskog istraživanja koja koristi laserske impulse za merenje udaljenosti između uređaja i objekta. Lidar se koristi u arheologiji za mapiranje terena i otkrivanje struktura koje su teško vidljive golim okom, posebno kada su skrivene vegetacijom ili zemljanim slojevima. Ova tehnologija funkcioniše tako što emituje hiljade laserskih impulsa prema zemlji, meri vreme koje je potrebno da se impulsi reflektuju natrag, i stvara trodimenzionalne slike terena.
U arheologiji, Lidar je postao ključni alat jer omogućava otkrivanje i proučavanje lokacija koje su teško dostupne ili prekrivene gustim šumama. Na primer, pomoću Lidara su otkrivene drevne mreže puteva, gradskih zidina, terasaste poljoprivredne parcele i druge strukture koje su inače nevidljive na površini. Ova tehnologija je bila presudna za otkrivanje drevnih civilizacija Maja u Centralnoj Americi, gde su arheolozi pronašli hiljade skrivenih građevina pomoću Lidara.
Prednost Lidara leži u njegovoj sposobnosti da prodire kroz vegetaciju i precizno mapira reljef zemljišta, omogućavajući arheolozima da identifikuju lokacije sa velikim potencijalom za iskopavanja bez potrebe za obimnim terenskim radom. Ova metoda smanjuje vreme i troškove potrebne za istraživanje terena i omogućava detaljnu analizu struktura i pejzaža, pružajući tako bolje razumevanje ljudske prošlosti i upotrebe prostora.