Koherencijalna teorija istine tvrdi da je nešto istinito ako se slaže ili koherira sa drugim verovanjima ili tvrdnjama unutar određenog sistema uverenja. Ova teorija kontrastira sa korespondentnom teorijom istine, koja veruje da istina zavisi od podudaranja tvrdnji sa objektivnom stvarnošću. Koherencijalna teorija smatra da je istina subjektivna i zavisi od mreže verovanja i tvrdnji koje međusobno podržavaju jedan drugog. Na primer, u nauci, teorije se često prihvataju na temelju toga koliko dobro se uklapaju sa postojećim saznanjima. Filozofi poput Barucha Spinoze i Hegela bili su poznati zastupnici koherencijalne teorije, jer su smatrali da je istina nešto što se mora razumeti kao integralni deo većeg sistema verovanja. Iako se koherencijalna teorija istine često koristi u interpretativnim disciplinama kao što su književnost i filozofija, kritičari tvrde da ona ne može da objasni kako se dolazi do novih saznanja ili kako se pravi razlika između istinitih i lažnih sistema verovanja.