Etika vrlina je filozofska škola koja se fokusira na karakter i vrline pojedinca kao temelj moralnog ponašanja, umesto da se usmeri na pravila ili posledice postupaka. Ovaj pristup je zasnovan na učenju Aristotela, koji je u svom delu “Nikomahova etika” postavio osnovne vrline koje vode ka eudajmoniji, tj. sreći i ispunjenom životu. Aristotel je verovao da je moralnost razvijena kroz praksu i navike, a ne kroz apstraktna pravila ili direktne komande. Ključne vrline, kao što su hrabrost, umerenost, mudrost i pravda, omogućavaju osobi da živi uravnotežen i moralno dobar život. Etika vrlina se protivi deontološkom pristupu, koji se fokusira na striktna pravila, i utilitarizmu, koji se fokusira na posledice. U modernim filozofijama, etika vrlina postavlja pitanja o tome kako razviti karakter i kako vrline funkcionišu u društvenim odnosima.