Altruizam je koncept koji obuhvata ideju nesebične brige za dobrobit drugih. Reč “altruizam” potiče iz latinskog jezika, od reči “alter”, što znači “drugi”. Ovaj termin je u široku upotrebu uveo francuski filozof Auguste Comte u 19. veku, kao deo njegove filozofije pozitivizma, gde je služio za opisivanje ideje da moralno ponašanje treba da bude usmereno ka dobrobiti drugih, a ne prema sopstvenoj koristi.
Altruizam se može posmatrati sa različitih aspekata. U svakodnevnom životu, to se manifestuje kroz različite oblike ponašanja kao što su pomaganje, deljenje, doniranje, volontiranje i druge vrste nesebične pomoći. Altruističko ponašanje ne traži nagradu ili priznanje, već se radi iz iskrene želje da se poboljša tuđi život.
U psihologiji, altruizam se istražuje kao deo ljudske prirode, gde se ispituje zašto i kako ljudi pokazuju nesebičnost. Postoji više teorija koje pokušavaju da objasne ovu pojavu, uključujući teoriju recipročnog altruizma (gde se nesebična dela vrše sa očekivanjem da će se dobrota u budućnosti vratiti) i teoriju rodbinske selekcije (koja sugeriše da ljudi prirodno pomažu onima koji su im genetski bliski).
U filozofiji, altruizam se često suprotstavlja egoizmu, ideji da je primarni motiv ljudskog ponašanja lična korist. Debata između altruizma i egoizma postavlja temeljna pitanja o prirodi ljudske etike i moralnosti.
Altruizam ima i značajnu ulogu u sociologiji i ekonomiji, gde se ispituje kako altruističko ponašanje utiče na društvene strukture i ekonomske sisteme. Proučava se u kontekstu društvene solidarnosti, filantropije i kolektivnog dobra.
U savremenom društvu, altruizam je ključan za adresiranje različitih socijalnih i globalnih izazova, kao što su siromaštvo, nejednakost i zaštita životne sredine. Altruistička dela i inicijative često predstavljaju osnovu za kreiranje pozitivnih društvenih promena i razvoj održivijih zajednica.