Supernova je fenomen u astronomiji koji označava kraj života masivne zvezde, tokom kojeg dolazi do eksplozije koja može da bude toliko snažna da postane vidljiva izdaleka, čak i iz drugih galaksija. Postoje dve glavne vrste supernova: tip Ia i tip II. Supernova tip Ia se događa u sistemu gde se jedna od zvezda pretvorila u beli patuljak i akumulira materijal od druge zvezde, dok tip II nastaje kada masivna zvezda iscrpi svoje nuklearno gorivo i ne može više da održava ravnotežu između gravitacionih sila i pritiska koji generiše unutrašnjim nuklearnim reakcijama.
Kada masivna zvezda postane supernova, dolazi do kolapsa njenog jezgra. Gravitacija prevazilazi pritisak, jezgro se urušava i uzrokuje eksplozivnu fuziju u spoljašnjim slojevima. Ova eksplozija može stvoriti izuzetno svetlu i kratkotrajnu emisiju svetlosti, koja često prevazilazi svetlost cele galaksije. Supernova može takođe dovesti do formiranja neutronskih zvezda ili crnih rupa, zavisno od preostale mase jezgra.
Supernova takođe igra ključnu ulogu u širenju teških elemenata kroz svemir. U trenutku eksplozije, ogromne količine gasa i prašine se izbacuju u međuzvezdani prostor, što doprinosi formiranju novih zvezda i planeta. Ovi elementi, kao što su zlato i srebro, su osnovni građevni blokovi za razvoj novih astrofizičkih sistema, a time i za formiranje životnih oblika, uključujući i ljudski život.