Nakovanj je masivan, čvrst predmet od metala (obično čelika) koji se koristi kao podloga za ručno kovanje metala. To je osnovni alat u kovačkoj radionici, gde služi za oblikovanje, savijanje i obradu metala udaranjem čekićem ili drugim alatima.
Karakteristike nakovnja:
- Materijal:
- Izrađen je od čelika visoke čvrstoće kako bi mogao izdržati udarce i visoke temperature.
- Neki nakovnji imaju jezgro od livenog gvožđa sa površinom od kaljenog čelika.
- Oblik:
- Tipični nakovanj ima ravnu gornju površinu (radnu površinu) i specifične delove za različite funkcije:
- Ravna površina: Koristi se za osnovno kovanje i izravnavanje metala.
- Rog (šiljak): Zakrivljen deo za savijanje i oblikovanje zakrivljenih komada.
- Rupa (kvadratna ili okrugla): Služi za umetanje dodatnih alata ili za probijanje rupa u metalu.
- Peta: Ravni deo za precizno kovanje i oblikovanje.
- Tipični nakovanj ima ravnu gornju površinu (radnu površinu) i specifične delove za različite funkcije:
- Težina:
- Nakovnji su teški (obično između 10 kg i nekoliko stotina kilograma) kako bi bili stabilni tokom kovačkog rada.
Upotreba nakovnja:
- Kovanje:
- Oblikovanje metala udarcima čekića dok je metal zagrejan na visoke temperature.
- Savijanje:
- Koristi se za zakrivljivanje metala oko roga.
- Izravnavanje:
- Metal se udara na ravnoj površini kako bi se poravnale neravnine.
- Sečenje i probijanje:
- Pomoću rupa na nakovnju mogu se umetati alati za sečenje ili probijanje rupa u metalu.
Istorija nakovnja:
- Nakovnji su se koristili još u davnim vremenima, a najraniji su bili izrađeni od kamena, dok su kasnije izrađivani od bronze i gvožđa.
- S razvojem metalurgije, postali su osnovni alat u zanatima poput kovačkog, bravarskog i alata za popravke.
Moderni nakovnji:
Danas se nakovnji koriste u tradicionalnim zanatima, umetničkom kovanju i u industriji za specijalne procese. Postoje i manji, prenosivi nakovnji za hobi majstore.