Ciklotron je vrsta čestičnog ubrzivača koji koristi kombinaciju električnog polja i magnetskog polja za ubrzavanje nabijenih čestica, poput protona ili iona, na visoke energije. Izumeo ga je Ernest Lawrence 1930-ih godina, i od tada je ciklotron postao ključan alat u nuklearnoj fizici i radioterapiji. U ciklotronu, čestice se ubrzavaju spiralnim putanjama unutar komore izložene jakom magnetskom polju. Električno polje, koje oscilira na radiofrekvenciji, dodatno ubrzava čestice svaki put kada prođu kroz središnji dio uređaja. Ciklotroni se koriste za proizvodnju radioaktivnih izotopa za medicinsku dijagnostiku i terapiju, kao i za istraživanje u temeljnim i primijenjenim znanostima. Velika prednost ciklotrona je njegova sposobnost da proizvede čestice visoke energije uz relativno nisku potrošnju energije. Ovi uređaji su također ključni u istraživanju materijala, omogućujući znanstvenicima da istraže strukturu i svojstva različitih materijala na nivou atoma.
