Socijalni rad se, od svog nastanka do danas, definiše na različite načine. Prve definicije naglašavale su da socijalni rad uključuje milosrđe, pomoć siromašnima i čovekoljublje. Odsek za socijalni rad OUN, 1960. godine, definiše socijalni rad kao profesiju čiji je zadatak pružanje pomoći u cilju boljeg prilagođavanja pojedinaca i društvene sredine, odnosno profesiju u službi razvoja ličnosti, grupa i zajednice. Veća profesionalizacija struke dovela je do definicije Internacionalnog udruženja socijalnih radnika koja ističe da je to organizovana i na naučnim principima zasnovana profesija u cilju pomoći pojedincima, grupama i zajednicama da ponovo uspostave svoje izgubljene mogućnosti za socijalno funkcionisanje i stvaranje povoljnih uslova za ostvarivanje postavljenih ciljeva. Prema definiciji Međunarodne federacije socijalnih radnika (IFSW), profesija socijalnog rada promoviše socijalne promene, rešavanje problema kroz međuljudske odnose i osnaživanje i oslobođenje ljudi kako bi se poboljšala njihova dobrobit. Koristeći teorije ljudskog ponašanja i socijalnih sistema, socijalni rad interveniše na tačkama na kojima su ljudi u interakciji sa svojim okruženjem. Principi ljudskih prava i socijalne pravde su fundamentalni za socijalni rad.
Socijalni rad je akademska disciplina i profesija zasnovana na praksi koja se bavi pojedincima, porodicama, grupama, zajednicama i društvom u celini u nastojanju da zadovolji osnovne potrebe i poboljša društveno funkcionisanje, samoopredeljenje, kolektivnu odgovornost, optimalno zdravlje i opšte blagostanje. Socijalno funkcionisanje se definiše kao sposobnost pojedinca da obavlja svoje društvene uloge unutar sebe samog, svog neposrednog društvenog okruženja i društva u celini. Socijalni rad primenjuje oblasti, kao što su sociologija, psihologija, ljudska biologija, političke nauke, zdravstvo, razvoj zajednice, pravo i ekonomija, za rad sa pojedincima tokom celog života, angažovanje u sistemima klijenata, sprovođenje procena i razvoj intervencija za rešavanje društvenih problema, ličnih problema, i sprovođenja društvenih promena. Praksa socijalnog rada često se deli na mikro-rad, koji uključuje rad direktno sa pojedincima ili malim grupama; i makro-rad, koji uključuje rad sa zajednicama i podsticanje promena u većoj meri kroz socijalnu politiku. Počevši od 1980-ih, nekoliko univerziteta je započelo programe menadžmenta socijalnog rada, kako bi se pripremili studenti za upravljanje službama za pružanje društevenih i ljudskih usluga, pored klasičnog obrazovanja o socijalnom radu.
Profesija socijalnog rada razvila se u 19. veku, sa nekim korenima u dobrovoljnoj filantropiji i u lokalnom organizovanju. Međutim, odgovori na društvene potrebe postojali su dugo pre toga, prvenstveno od srane javnih ubožnica, privatnih dobrotvornih i verskih organizacija. Efekti industrijske revolucije i Velike depresije 1930-ih izvršili su pritisak na socijalni rad da postane definisanija disciplina.